Odlazak u Afriku bio je jedna od onih želja koje nosim sa sobom još od djetinjstva. Oduvijek me privlačila pomisao da upoznam taj daleki i potpuno drugačiji svijet, ali još više od toga željela sam otići tamo gdje mogu nekome pomoći i ostaviti barem mali trag. Dok sam bila mlađa, Afrika mi se činila tako dalekom da nisam ni zamišljala da ću je jednoga dana zaista posjetiti.

Tijekom fakulteta odlučila sam da više ne želim samo maštati o tome, nego pokušati ostvariti tu želju. Tako sam počela istraživati mogućnosti volontiranja i pronašla Kolajnu ljubavi. Njihov rad i način na koji pomažu djeci u Songei posebno su me privukli i nekako sam osjetila da je upravo to ono što sam tražila. Online pripreme prije odlaska dodatno su mi pomogle da se upoznam s onim što me čeka i da se pripremim za jedno potpuno novo životno iskustvo.
Po dolasku mi je, iskreno, trebalo malo vremena da se naviknem na to da sam toliko daleko od svojih bližnjih. Iako sam dugo željela doći u Afriku i bila sam uzbuđena zbog svega što me čeka, tek kada sam stigla postala sam svjesna koliko sam daleko od svega što mi je poznato i od ljudi koje volim. Ipak, djeca su svojim pristupom vrlo brzo učinila da se osjećam puno opuštenije i da taj osjećaj udaljenosti ne bude toliko gorak.

Vrijeme provedeno s njima bilo je nešto posebno. Igra, razgovori, smijeh, pjesma i najobičniji trenuci koje smo dijelili postali su najljepši dio svakog dana. S njima sam shvatila koliko je malo potrebno za sreću i koliko jedan iskren osmijeh, zagrljaj ili zajednička igra mogu značiti. Upravo ti jednostavni trenuci ostali su mi u najljepšem sjećanju.

Osim vremena koje smo provodili s djecom u sirotištu, posebno mi je značilo sudjelovanje u radu na projektu kumstva. Kroz njega smo imali priliku pomoći i djeci i obiteljima koje nisu izravno dio sirotišta, što mi je dalo osjećaj da naš boravak i pomoć sežu puno šire. Bilo mi je važno vidjeti da se kroz takav oblik pomoći može nekome olakšati svakodnevica i pružiti mu podrška koja mu je zaista potrebna.

Ja sam se vratila s osjećajem da sam otišla pomoći drugima, a zapravo sam i sama dobila puno više nego što sam očekivala. Afrika mi je pokazala da se sreća može pronaći u jednostavnim stvarima, da dobrota ne poznaje granice i da ponekad upravo tamo gdje mislimo da ćemo mi nekome nešto dati, zapravo mi budemo ti koji najviše primimo.

I zato ću na ovo iskustvo uvijek gledati s velikom zahvalnošću.

Mia Radmanović