U Osnovnoj školi Antuna Mihanovića u Zagrebu održali smo radionicu “Hrana nije za bacanje!” s učenicima s teškoćama u razvoju, uz podršku volontera škole. Kroz zajednički rad i razgovor otvorili smo važno pitanje: kako se odnosimo prema hrani i ljudima koji je nemaju dovoljno. Cilj radionice bio je razvijati svijest o odgovornosti, ali i potaknuti stvarnu promjenu u svakodnevnim navikama.

Razgovor je započeo iskreno: učenici su govorili o bacanju hrane, o navikama kod kuće i u školi, ali i o gladi u Africi. Povezali su svakodnevne sitnice s puno širom slikom svijeta, pokazujući koliko su osjetljivi na nepravdu i neravnotežu.

U nastavku su u skupinama promišljali kako konkretno mogu smanjiti bacanje hrane. Kroz svoje radove istaknuli su ključne poruke: uzimati onoliko koliko nam je potrebno, pravilno čuvati namirnice i pronaći kreativan način da se iskoriste ostaci. Radionica je potaknula suradnju, razmjenu ideja i razvoj ekološke i socijalne svijesti, i prije svega, potaknula je promjenu.

Nakon završene radionice, učenici tijekom doručaka i ručkova u školskoj kuhinji pažljivije biraju količine i odgovornije pristupaju hrani. Male promjene u svakodnevnim navikama ponekad su najveći korak naprijed.

Evo što su neki učenici rekli nakon radionice:

I: Radionica mi je bila dobra. Najbolje mi je što sam vidio da se od starog kruha može napraviti pečeni.

N: Meni je najbolje što mogu od voća praviti voćni sok jer ja volim piti sokove.

E: Bilo mi je super družiti se s prijateljima i vidjeti djecu u Africi i znam da ne smijem bacati hranu.